I, blackshtef

I u Varaždin je došao novi broj Plana B, sa najljepšom naslovnicom ikad! Radi se o Kazuko Kuno, koja stiže iz dalekog Japana u našu malu Hrvatsku studirati. Pa što joj bi :)

Od ostalih zanimljivih tema za oko mi je zapao tekst o Amišima, narodu koji odbija sve što je moderno, pa žive old-school, bez struje i ostalih dobrota koje nam struja donosi.
Dalje, jedan od zanimljivijih tekstova je i onaj Ane Penović o našim najvećim gradovima i kako je stanje u njima danas, a kakvo će biti sutra. I jedva čekam pročitati tekst Lebowskog, jednog od najboljih mi tekstopisaca kojeg sam čitao. I bio sam jako sretan što kad sam naišao na ovo :)

No, ono što mi je posebno uljepšalo dan, jest (egoist, šta ću) moj tekst o folkloru u Hrvatskoj. Ovo mi je prvi veći tekst, proteže se na čak 6 stranica i neke stvari su bile potpuno neočekivane. Jutros, zorom ranom oko 7.30, žurio sam na faks na ispit. Nisam imao love u džepu da usput kupim Plan B, nego si mislim, stat ću na kiosku i pogledati samo, da vidim kako je ispalo, a kasnije ću si kupit jedan.

Dođem do kioska, uzmem časopis i kako sam ga otvorio, otvori se moj tekst. Yay. No, ono bitnije jest što sam se iznenadio fotografijom priloženom uz tekst, ispod teksta, stajala je moja sestra, obučena u predivnu splitsku nošnju, sa svojim plesačem. To mi je odmah uljepšalo jutro, bijah do suza ganut, šteta što ga je ispit sat vremena kasnije pokvario :)

Naime, trebali smo dobiti fotografije od jednog našeg profesionalnog ansambla, ali nakon hrpe mailova i telefonskih poziva, nismo ih dobili. Ja sam onda poslao neke fotografije iz moje arhive, koje su sve sa nastupa mog ansambla. Među njima je bila i ta fotografija, i stvarno svaka čast onome tko ju je odabrao ;)

Ostatak časopisa ću stići pročitati tek u vlaku za doma.

Prije koje tri godine, nastava na hrvatskim fakultetima se počela provoditi prema tzv. Bolonjskoj deklaraciji. Naše školstvo se zaletjelo u to i zbog tog nepripremljenog zaleta današnja nastava je u rasulu. Grupe predavanja u kojima studenti nemaju mjesto za sjediti i premalo kadra za predavanje je samo mali dio onoga što trpe svi tzv. bolonjci. Kako to obično biva, najteže je onoj prvoj generaciji, u koju spadam i ja.

Na nama su se sve greške ispravljale i nije bila rijetkost da nositelj kolegija (još tamo na prvoj godini) kaže da ne zna kad će biti kolokvij, jer eto, i on uči s nama!? U redu, shvaćamo mi da je i njemu to novo, ali hej! Ako on ne zna, tko zna? Dekan i uprava? Ne. Ni ministar također.
No, što te ne ubije, ojača te, pa smo i mi tako dogurali do kraja, gradom se upravo ovog trenutka šeću prvi bolonjski apsolventi, sretni jer više neće morati trpjeti tu neorganiziranost cijelog tog procesa.

Svake godine bi se pojavile neke odluke za koje je jedina prikladna reakcija - WTF? Mi smo već navikli na to, ali ovo što se ovaj tjedan dogodilo jest potpuni apsurd. Radi se o studentskim anketama.

Naime, jedna od boljih stvari koje je bolonja donesla jest ocijenjivanje profesora. Krajem svakog semestra, došla bi anketa sa Sveučilišta, koju bi student ispunio (za svakog profesora posebno) i dao mu ocjenu na različitim nivoima. Ankete su bile anonimne. Kažem, bile su.
Krajem ovog semsestra se opet očekivala anketa. I dobili smo ju. Ispunjava se putem interneta, na ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta) sustavu. Kažu da je razlog prebacivanja ankete u online oblik smanjivanje gužvi i procesa obrade. Ali zašto na popularni Studomat, na kojeg se student spaja svojim JMBAGom, koji ga označava u akademskoj zajednici? Prije ispunjavanja ankete se dobije obavijest da je ona potpuno anonimna i da nema načina da se podaci dobiveni u anketi povežu s nekim od studenata.

Koliko je to istina ili ne, ne znam, ali znam dobar broj studenata koji ne žele ispunjavati anketu jer su dobili otvorene prijetnje od nekih profesora da ako mu budu davali loše ocjene na anketama (dok se još mislilo da će biti u papirnatom obliku) da će i on početi dijeliti loše ocjene. Znači li to da on ima pristup tim anketama, pa možda uspoređuje rukopise? Ili jednostavno u privatnom životu pozna nekoga tko se bavi obradom tih anketa? Zato i ova online anketa nije baš ispala popularna kod studenata, jer se nemože znati tko tu koga pozna i kakve informacije može dobiti, ovim ili onim putem.

Osobno, anketu neću ispuniti ne zbog straha od profesora, nego iz principa. Takva stvar mora biti anonimna, ali stvarno anonimna. A ne da se ispitanika uvjerava da je anketa anonimna. Čim se ja ulogiram pod svojim imenom i prezimenom u sustav, ja tamo više nisam nepoznat, nego se prati svaki moj klik. Pa tako i na anketi, što god oni rekli.

(objavljeno na Sutra.hr, 11. lipnja 2008.)

Selim se na stan. Već negdje od druge godine želim na stan, i konačno, ostvaruje se i sretan sam kao malo dijete zbog toga. Cijelu srednju školu sam živio u đačkom domu u Bjelovaru, a kad sam došao na faks, dobio sam studentski dom, i to novi, bio sam u prvoj generaciji koja je useljavala. No, već mi je dojadilo živjeti s nekim u sobi (u mom slučaju, s dvojicom cimera). Ne da mi oni nešto posebno smetaju, ali želim privatnosti za sebe. Želim slušati glazbu na zvučnike, ići spavati u tišini, a ne da mi tri kompjutera zuje. Želim cijeli dan hodati u gaćama po stanu.

Kako mi je baka rekla ovaj vikend, sad si mogu i curu dovest, nisam ja više mali braco :)

Jedva čekam dan kad ću se useliti unutra. Odmah ću si na poštanski sandučić i vrata stavit prezime, kupit ću si peglu i one žice za sušit veš. Baš sam ovaj vikend bio doma i jedno pet minuta sam gledao u veš mašinu kak pere, i zamišljao sam sebe kako ću i ja prat svoje krpe. Vjerujem da će prvih par puta bit zanimljivo, a kasnije postat davež, ali to su one slatke muke.

Na Coolinarici sam si probrao par recepata koji će me uvesti u kuhinju. Nije da znam nešto posebno spremati, jaja znam ispeći, ali se zato nadam da ću si sad više sam kuhat i spremat, nego trošit na iksicu.

Inače, stan je veličine 64 kvadratna metra, ima kupaonu, kuhinju i dvije sobe. Jedna je manja i ima balkon, druga je malo veća i nema balkon. U kuhinji se nalazi veliki okrugli stol, kauč na razvlačenje (da imam gdje spavat kad bi mi cura došla, da se ne gužvamo u jednom krevetu, a i pobogu, nismo u braku, jel :) ), peć, napa, a imamo i “špajzu” u kojoj je frižider.

U kupaoni je kada (konačno!), wc školjka (nova), bide, umivaonik, bojler i grijalica. Ono što je meni i cimeru od posebnog značaja je i prozor u kupaoni, tu u domu imamo samo neku slabu ventilaciju.
Vjerojatno ću i bicikl kupit. Sad ga bez beda mogu držat u podrumu zgrade, ulazna vrata se zaključaju čim se zatvore, i jedini način za ući u zgradu je s ključem. A ako bude baš gadno, mogu ga i u stan stavit. Ili na hodnik ili na balkon :)

Iznimno me veseli taj stan, tak da jedva čekam useljenje u njega. To mi je zapravo prvi put da ću imati sam svoju sobu. U osnovnoj sam sobu dijelio sa sestrom, kasnije je ona dobila svoju sobu, a meni se doselio brat. Tako da nikada zapravo nisam imao svoju sobu, ali sad ću imat. To je u biti ono čemu se toliko veselim i zbog toga jedva čekam da prođe ljeto.

Dom je dobar, nema šta, ali stan je stan ;)

Ovih dana sam počeo honorarno raditi za jednu našu softversku firmu, koja je čisti primjer kako svoj proizvod prodati van naših granica. Radi se od kuće, komunicira se putem Skype-a (tek sam komunikacijom u toj firmi shvatio koliko je Skype zapravo jak alat i kako je više i od chat/voice alata!), teleworking, ima svojih prednosti i mana ;)

Prvi zadatak mi je bio njihov postojeći site prebaciti na Wordpress. Sam sadržaj nije problem prebaciti, no problem je iskrsnuo kada sam shvatio da svaka stranica proizvoda mora imati svoj sidebar koji će sadržavati linkove i tekstove vezane uz taj proizvod.

Nakon što je vidio moj status na Facebooku, kolega mi je dojavio hint: topic na tu temu na Wordpress forumu. Nakon još malo surfanja i probavanja, uspio sam postići da mi točno određene stranice (bilo da ih odredim ID*-om ili slug-om) prikazuju točno određeni sidebar. Poanta je bila u tome da se pripreme sidebari u zasebne fileove, znači:

sidebar_1.php, sidebar_2.php, sidebar_3.php

Tako i napravih, za svaki proizvod njemu odgovarajući sidebar.

U templateu koji se koristi, page.php (Page Template) file ima dva poziva sidebara, lijevog i desnog. Kod nas se mijenja samo desni, ali radi jednostavnosti, recimo da postoji samo jedan sidebar.
Dakle, to bi izgledalo nekako ovako:

Ovaj dio kôda poziva sidebar.php datoteku i nju uklapa u ostatak. E sad, ideja je da se ovisno o stranici, pojavi neki drugi sidebar. To se izvelo ovako (via):

;

odnosno, ako hoćemo više stranica:

E sad, da ne bi trpali sav HTML kôd (recimo, 10ak linkova) u ove kôdove, jer će vam sve skupa ispasti nepregledno, bilo bi dobro to sve složiti u posebne sidebar fileove, uploadati te fileove u folder vašeg templatea i koristiti slijedeći kôd:

ivanohe sa DevProTalk foruma mi je preporučio male izmjene. Naime, da nemoramo pogađati ID-eve stranica, umjesto njihovih ID-eva možemo koristiti njihove slug-ove. Svakoj stranici se slug može namjestiti, u starijim verzijama Wordpressa s desne strane postoji baš polje Page Slug, dok se u verziji 2.5+ to može očitati iz permalinka.

Ipak, konačno riješenje koje koristimo jest korištenje NAVT lists plugina.

* - U Wordpressu 2.5+ je sa popisa stranica i postova izbačen stupac koji pokazuje ID stranice/posta. Razlog izbacivanja su obični korisnici, kojima WP služi isključivo za pisanje, dok naprednijima taj podatak itekako znači. Postoje dva načina kako saznati ID stranice.

1. možete u Manage -> Pages listi preći mišem preko imena stranice, i u linku očitati ID.
2. Pomoću ovog plugina, koji jednostavno postavi ID stupac

Ne znam kako vi, ali ja sebe volim deklarirati kao nekog geeka. Wannabe ili tako nešto. Nedavno sam bio na jednoj fešti gdje se popilo svačega, pa se to moralo i izbacit van, jel…i nakon što sam se fino ispovraćo, bio sam toliko svjestan da sam uzeo mobitel u ruke i poslao twitteru poruku. Na twitteru sam i naišao na ovaj Yahoo!-ov servis, nekakav kao video-chat, streaming, nešto. I ajde, da pokrenem svoju web-kameru, idemo probat kak to ide. I prvi dojam jest čisto oduševljenje :D

Veoma jednostavno funkcionira, i svatko tko je ikad bio na nekom javnom chat servisu nebi smio imati problema s korištenjem. Možete sudjelovati u chatu čak i ako nemate kameru, al nije to onda to. Na velikom ekranu se pojavljuje stream (i video i audio) vašeg sugovornika, a u malom ekranu vi vidite sebe, dok sa strane u chat box ljudi pišu svašta. Yahoo! Live je zapravo kombinacija chata i video chata, jer na vaš kanal se može spojiti više gledatelja, i sa svima njima možete chatati.

Ali meni najveća fora je što se vaš stream može embedati, kao svaki drugi filmić. Pa tako možete recimo ovdje pratit moj stream, dok je naravno ON AIR :)
Vjerujem da će bit redovito u eteru, bar ovako navečer ili tokom noći, dok sam pristojno obučen. Za one nepristojnije stvari se ipak okrećem MSNu i video chatu između dvoje ljudi ;)